Nedelja visoke mode u Parizu još jednom je pokazala da moda odavno nije samo pitanje kroja, materijala i trenda, već prostor u kom se susreću umetnost, nauka i čista fantazija. Dve revije posebno su privukle pažnju: futuristička kolekcija Iris van Herpen, koja je pistu pretvorila u kosmički eksperiment, i nova haute couture priča Tonija Vorda, inspirisana pustinjom, svetlom i pokretom peska.
Blanca CRUZ / AFP / Profimedia/Reynaud Julien/APS-Medias/ABACA / Abaca Press / Profimedia

Holandska dizajnerka Iris van Herpen predstavila je kolekciju "Sonic Starquakes" za jesen i zimu, inspirisanu zvučnim talasima zvezda, eksplozijama supernova i plazmenim turbulencijama. Njena revija delovala je kao susret mode i astronomije, a modeli su nosili kreacije koje su reagovale na pokret, svetlost i magnetno polje tela.
Najviše pažnje izazvala je haljina Helix Nebula, napravljena od ručno duvanog stakla, sa desetinama hiljada mehurića i cevčica ispunjenih plazmom. U pokretu je delovala kao živa skulptura - svetlucala je, treperila i stvarala utisak kosmičke oluje zarobljene u haljini. Lagani til, kinetičke forme, fraktalni obrasci i materijali nalik polarnoj svetlosti još jednom su potvrdili da Iris van Herpen ne prati granice mode, već ih pomera.
Sasvim drugačiju, ali jednako raskošnu poetiku doneo je libanski dizajner Toni Vord kolekcijom "Whispers of the Dunes". Revija je održana u istorijskom prostoru Réfectoire des Cordeliers, a inspiraciju je pronašao u pustinji, njenim dinama, vetru i stalnoj promeni pejzaža.
Reynaud Julien/APS-Medias/ABACA / Abaca Press / Profimedia
Reynaud Julien/APS-Medias/ABACA / Abaca Press / Profimedia
Reynaud Julien/APS-Medias/ABACA / Abaca Press / Profimedia
Reynaud Julien/APS-Medias/ABACA / Abaca Press / Profimedia
Reynaud Julien/APS-Medias/ABACA / Abaca Press / Profimedia
Reynaud Julien/APS-Medias/ABACA / Abaca Press / Profimedia
Njegove haljine bile su mekše, fluidnije i senzualnije. Dominirali su tečna draperija, slojeviti velovi, skulpturalne siluete i raskošan ručni vez. Paleta boja kretala se od nežnih peščanih tonova, preko toplog ćilibara, do sjajnog zlata, pa je cela kolekcija delovala kao zalazak sunca nad pustinjom pretočen u tkaninu.
Dok je Iris van Herpen od tela pravila deo kosmičkog orkestra, Toni Vord ga je obavio svilenim pokretom pustinje. Jedna revija govorila je jezikom plazme, stakla i naučne fantastike, druga je slavila mekoću, svetlost i večnu eleganciju. Zajedno su pokazale ono zbog čega Pariz ostaje centar visoke mode - jer na njegovoj pisti haljina više nije samo odeća, već priča koja diše, svetli i pamti se.
Komentari (0)