U tišini inkubatora i pod neprekidnim svetlom aparata neonatolozi svakodnevno vode najteže i najplemenitije bitke, one za život prevremeno rođenih beba i novorođenčadi koja zahtevaju intenzivnu negu. Njihova borba podrazumeva sate neizvesnosti, brze odluke od kojih zavisi svaki otkucaj malog srca i ogromnu emotivnu snagu. Za te lekare i medicinske timove svaka beba je svet za sebe, a svaki gram dobijene težine, samostalan udah ili stabilan nalaz predstavlja malu, ali dragocenu pobedu u borbi za život.
Dr Vladan Milojević, pedijatar i neonatlog koji je više od 25 godina posvetio nezi najmlađih pacijenata, samo za Srećne objašnjava koji su to danas najveći izazovi kod zbrinjavanja preveremni rođene dece u Srbiji.
- Najveći izazov jeste transport. Mnogi misle da je to banalnost, ali nekad i 100 metara za prevođenje prevremeno rođene bebe, iz porodilišta koje nema intenzivnu negu, pa do intenzivne nege, tim bebama bukvalno jedan minut koji nije adekvatan, ili čak sekunde, mogu da budu presudne i da im se pogorša stanje. Zato se svaki transport veoma dobro isplanira i zapravo su prevremeno rođene bebe veliki borci - započinje naš sagovornik.
Dr Milojević ističe da se kroz praksu često dešavalo da se ispostavi da nešto što su učili u knjigama zapravo "i nije baš tako".
- Kao mladom lekaru na dežurtsvu usred noći, dovezena mi je tek rođena beba, koja je bila terminska, ali u veoma lošem opštem stanju. Bila je rashlađena, bukvalno bez srčane radnje, bez disanja, beba koja je odavala utisak da možda neće izdržati reanimacije, sa kojima smo odmah krenuli. Reanimacija je trajala satima, da bi na kraju uspostavili disanje. Kada beba dugo bude bez kiseonika i srčane radnje, dolazi do propadanja tkiva, posebno prvo strada mozak. Beba je iz nedelje u nedelju veoma često krizirala, tačnije došlo je do pogoršanja opšteg stanja. Više puta smo je i posle toga reanimirali - objašnjava neonatolog.
Srećna republika

Dr Milojević nastavlja da obrazlaže da je toj bebi svake nedelje više puta rađena reanimacija.
- Mozak je tu dosta stradao. Krenule su konvulzije. Rađen je MMR koji je pokazao veoma loše stanje mozga, tačnije nisu se videle ni moždane strukture. Kao da je mozak bio totalno uništen, to tkivo kao da je kompletno propalo. Svi neurolozi konsultanti su tvrdili da beba ima veoma malu šansu da preživi. Takođe, da će i u slučaju da preživi imati trajne posledice. Smatralo se da će razvoj da teče veoma usporeno, da verovatno dečak nikada neće moći ni da hoda. Međutim, ja sam nekako uvek bio optimista, imao sam kao neko treće čulo, da će ta beba na kraju da bude dobro. Ta beba je posle mesec i po dana izaša sa intenzivne nege, dakle preživela je, sa tim dijagnozama koje niko ne bi voleo da čuje, a kamoli roditelji - zaključuje neonatolog.
Šta se na kraju desilo sa bebom koju su toliko puta reanimirali da se ni broj oživljavanja ne zna, kako i gde se roditeljima obično saopštavaju loše vesti vezane za njuhovu bebu, kako roditelji reaguju i postoji li lak način da se takve vesti uopšte kažu, pogledajte ceo Jutjub (YouTube) video na kanalu Srećne, jer čuda su moguća, pogotovo za one koji u njih veruju.
Zabranjeno je kopiranje, reprodukovanje, preuzimanje, prenošenje, objavljivanje i distribuiranje bilo kog dela ili celog teksta bez prethodnog izričitog pismenog odobrenja redakcije Srecne.
Komentari (0)