Vuk Kostić, jedno od najprepoznatljivijih glumačkih imena na domaćoj sceni, gradski ritam često menja mirom Mokre Gore. Kada se ugase reflektori i obaveze u Beogradu ostanu iza njega, utočište pronalazi u svojoj vikendici, skrivenoj među šumama i planinskim pejzažima.
Kuća, u potpunosti izrađena od drveta, savršeno se uklapa u prirodno okruženje i jasno oslikava njegov način života. Svaki detalj govori o bliskosti sa prirodom, ljubavi prema životinjama i interesovanju za lov, koji za njega nije samo hobi, već deo svakodnevice. Prostor odiše toplinom i autentičnošću, pa mnogima više liči na pravi lovački dom nego na klasičnu vikendicu.
Posebno mesto u njegovom životu zauzimaju kućni ljubimci, sa kojima provodi najveći deo vremena. Kostić ih često naziva svojim najvernijim saputnicima i ističe da upravo u njihovom društvu pronalazi mir i ravnotežu.
Daleko od gradske buke, u tišini Mokre Gore, glumac živi jednostavno, u skladu sa prirodom - baš onako kako mu najviše prija.
- Ako prođe auto-put do Užica, eto mene na Mokroj Gori da živim i da odatle putujem na predstave u Beograd - izjavio je Kostić, pokazujući svoju spremnost da se potpuno preseli iz grada, prenosi Blic.
U jednom od ranijih intervjua za TV Ekran, glumac je otvoreno govorio o svojoj snažnoj povezanosti s prirodom, a naglasio je da ta ljubav postoji uprkos činjenici da je odrastao u samom srcu Beograda.
- Ja sam u stvari ribar zarobljen u telu umetnika. Iako sam rođeni Beograđanin, Vračarac, u srcu sam uvek bio neki kauboj, montanjar... Tako sam sebe doživljavao. Video sam sebe kao outdoorsmana, onog koji se bavi napolju nečim, iako sam gradski dečak - izjavio je Vuk Kostić jednom prilikom.
Komentari (0)