Biljka koja je nekada krasila parkove i privatne bašte danas se smatra jednom od najopasnijih invazivnih vrsta u Evropi. Reč je o japanskom dvorniku (Reynoutria japonica), koji je još u 19. veku sa Dalekog istoka donet kao dekorativna egzotična biljka. Danas, međutim, predstavlja ozbiljan ekološki i infrastrukturni problem gde god se pojavi.
Poreklom iz istočne Azije, japanski dvornik u svom prirodnom staništu drže pod kontrolom brojni prirodni neprijatelji. U Evropi, gde takvih predatora nema, biljka se nekontrolisano širi i osvaja nove površine. Prisutan je i u Srbiji, najčešće uz rečne tokove, saobraćajnice i zapuštene parcele, gde brzo potiskuje autohtonu vegetaciju i preuzima prostor.
Na prvi pogled, dvornik podseća na bambus i može narasti i do tri metra visine. Ipak, njegova najveća opasnost ne vidi se iznad zemlje. Snažni podzemni rizomi šire se u širinu i dubinu nekoliko metara, a dovoljan je i najmanji deo korena, veličine nokta, da biljka ponovo izraste. Upravo zbog toga lako prodire kroz pukotine u betonu, asfaltu pa čak i temeljima objekata, izazivajući vremenom ozbiljna oštećenja.
Shutterstock Tomas Vynikal

Osim što ugrožava infrastrukturu, japanski dvornik formira guste, neprohodne sklopove koji blokiraju sunčevu svetlost i onemogućavaju rast drugih biljaka. Rezultat su gotovo puste površine.
Koliko ovaj problem može biti ozbiljan, pokazuje primer Velike Britanije, gde prisustvo japanskog dvornika na parceli može smanjiti vrednost nekretnine i do 20 odsto. U pojedinim slučajevima, banke odbijaju da odobre stambene kredite za takve objekte dok se ne obezbedi plan za uklanjanje biljke, što dodatno otežava prodaju. Iako u Srbiji situacija još nije dostigla taj nivo, stručnjaci upozoravaju da bi se scenario mogao ponoviti ukoliko se širenje ne suzbije na vreme.
Uklanjanje japanskog dvornika predstavlja dugotrajan i zahtevan proces. Klasično košenje ili čupanje najčešće ne daje rezultate, a može čak i pogoršati problem, jer biljka iz preostalih delova brzo regeneriše. Najefikasniji pristup podrazumeva kombinaciju metoda - najpre košenje početkom leta, a zatim tretiranje herbicidima krajem leta ili početkom jeseni, kada aktivne materije najlakše dospevaju do korena.
Komentari (0)