Emocionalna inteligencija (EQ) odnosi se na sposobnost da prepoznamo i razumemo sopstvena osećanja, ali i da saosećamo sa drugima. Iako je emocionalno zdravlje podjednako važno kao i fizičko, ono je često nevidljivo, pa ga ljudi lakše ignorišu ili potiskuju.
Učenje kako da brinemo o sebi na emocionalnom nivou jedna je od najosnažujućih veština, posebno za žene i roditelje. Kada znamo kako da se nosimo sa sopstvenim emocijama, ne samo da pomažemo sebi, već te obrasce ponašanja prenosimo i na svoju decu.
Evo pet ključnih navika koje emocionalno inteligentni roditelji nesvesno ili svesno uče svoju decu.
Prepoznavanje sopstvenog ponašanja
Prvi korak emocionalne svesti jeste primećivanje veze između osećanja i ponašanja. Na primer: "Jedem previše jer mi je neprijatno ili sam uznemirena." Sam čin primećivanja prekida automatske obrasce i otvara prostor za promenu. Iako deluje jednostavno, upravo je to najteži korak, ali i najvažniji.
Imenovanje neprijatnih emocija
Kada prepoznamo da nešto nije u redu, sledeći korak je da emociju imenujemo: tuga, bes, strah, stid ili osećaj praznine.
Shutterstock/Ekaterina Byuksel

Emocije žele pažnju - ne osuđivanje. Kada ih priznamo sa saosećanjem, one gube intenzitet i prestaju da nas preplavljuju.
Možda vas zanima…
Ostajanje uz neprijatnost
Umesto potiskivanja emocija hranom, distrakcijama ili konfliktima, emocionalno zrele osobe uče da "sede" sa neprijatnošću. Fokus na telo, disanje i blagi dodir (ruka na srcu ili stomaku) pomažu nervnom sistemu da se smiri. Na taj način emocija se obrađuje, a ne potiskuje.
Prepoznavanje stvarnih potreba
Iza svake neprijatne emocije krije se nezadovoljena potreba, za razumevanjem, nežnošću, jasnoćom, podrškom.
Postavljanjem pitanja "Šta mi je sada zaista potrebno?" izlazimo iz drame i vraćamo ličnu moć. Potrebe su prirodne i normalne, one ne znače slabost.
Verovanje da potrebe treba da budu ispunjene
Poslednji, ali ključni korak je uverenje da zaslužujemo da naše potrebe budu uvažene. Kada to zaista verujemo, naša komunikacija postaje mirna, jasna i iskrena. Umesto optužbi, koristimo "ja" poruke i preuzimamo odgovornost za sopstvena osećanja, prenosi yourtango.
DimaBerlin/Shutterstock

Emocionalna inteligencija se ne razvija preko noći. To je proces koji zahteva strpljenje, vežbu i saosećanje prema sebi. Kada roditelji nauče da slušaju svoje emocije i potrebe, deci prenose najvredniju životnu lekciju: kako da žive u kontaktu sa sobom, bez potiskivanja, krivice i nepotrebne drame.
Učiti kako da budete tu za sebe, znači učiti i svoju decu kako da jednog dana budu emocionalno snažni, stabilni i svoji.
Komentari (0)