Bila je kišna subota, savršen dan za veliko spremanje pred novu radnu nedelju, mislila je Sindi (promenjeno ime). Ali ono što je pronašla na polici kamina zaustavilo ju je u mestu.
– U početku nisam znala šta gledam. Bila sam zbunjena jer ranije nisam primećivala ništa slično. A onda sam videla odsjaj sočiva i shvatila, to je bila mala kamera - ispričala je za Metro.
Sindi je tada bila u ranim dvadesetim i upravo je dobila drugo dete. Šok se produbio kada je, nastavljajući čišćenje, pronašla još jednu kameru, skrivenu u prekidaču za svetlo.
– Bila sam u potpunom šoku. Tada mi je postalo jasno da me moj tadašnji partner posmatra - kaže ona.
Ovakav oblik nasilja, poznat kao tehnološki omogućeno zlostavljanje, u naglom je porastu. Humanitarna organizacija “Refuge” navodi da su prijave njihovom timu za tehnološko nasilje porasle za 62 odsto u prvih devet meseci 2025. u odnosu na prethodnu godinu.
Prvi znaci prisilne i kontrolisane veze
Sindi je sa bivšim partnerom Endrjuom (ime pormenjeno) bila dve godine kada je shvatila da nešto ozbiljno nije u redu. U početku je veza delovala stabilno, ali je vremenom postajao nasilan, manipulativan i počeo da je izoluje od porodice i prijatelja.
– Govorio mi je da imam ‘debele prijatelje’ jer tako ja izgledam mršavije i lepše. To su bile sitne, ali stalne opaske koje su me udaljavale od ljudi koje volim - objašnjava.
Tokom pandemije joj je zapretio da će je izbaciti iz kuće i zabraniti viđanje dece ako se vakciniše.
Špijunirana u sopstvenom domu
Snimanje u kući u kojoj su živeli bio je još jedan vid kontrole - koji je Sindi otkrila slučajno. Endrju joj je tokom dana slao poruke koje su jasno pokazivale da tačno zna šta radi.

Shutterstock/ Gorodenkoff
– Pisao bi: ‘Uživaj u čaju?’ Mislila sam da sam samo predvidiva. Kada sam našla kamere, shvatila sam kako je sve znao - kaže ona.
Kada ga je suočila, negirao je sve.
– Rekao mi je: ‘To nisu kamere, nemaš pojma o čemu pričaš’. Počela sam da sumnjam u sopstveni razum - priseća se.
Kamere su nestajale, pa se ponovo pojavljivale, svaki put na drugom mestu. Nikada više na istom.
Kontrola i van kuće
Vremenom je počeo da se pojavljuje gde god bi ona bila, u kafiću sa majkom, u drugim gradovima, bez da mu je rekla gde ide.
- Menjale smo rute, kafiće, gradove, ali on bi se pojavio. Bilo je zastrašujuće - kaže Sindi.
Uz to, redovno joj je proveravao telefon i optuživao je za neverstvo zbog bezazlenih kontakata.
Tiho planiranje odlaska
Na kraju je prestala da ga suočava.
– Okretala sam kamere od sebe i nisam više ništa govorila. Samo sam želela da izbegnem konflikt dok ne budem mogla bezbedno da odem – objašnjava ona.
Bekstvo iz nasilja, ali ne i kraj progona
Krajem 2021. godine Sindi je uspela da napusti nasilnu vezu. Danas živi sama sa dvoje dece, ali ni tada progon nije prestao.
Shutterstock/ MAYA LAB

– Čak i kada sam vodila decu iz škole, pojavljivao se. Menjala sam rute, išla autobusom ili peške, nije imalo veze - kaže.
Kupila je novi telefon, ali i dalje ne zna kako ju je tačno pratio.
– Imala sam osećaj da živim u Trumanovom šou. Bio je to moj život, ali kao da nije bio moj - priznaje.
Pogled napred
Danas se Sindi zalaže za strožu regulaciju tehnologije koja se može koristiti za snimanje ljudi bez pristanka.
Sindi dodaje i da policiji nedostaje svest o ovom vidu nasilja.
– Rekli su mi: ‘Pa i vi možete imati kamere u kući’. Nisu shvatali da je to zlostavljanje - kaže.
I dalje se oporavlja.
– Ne mislim da se ikada potpuno izlečite od nasilne veze. Trauma ostaje, ali naučite da živite s njom. Kamere na ulici očekujete, ali ne u sopstvenom domu - zaključuje.
BONUS VIDEO:
Komentari (0)