Lincura, biljka koja se već dva milenijuma koristi kao moćan lek za varenje i metabolizam, danas je nažalost postala prava retkost. Zakonska zabrana slobodnog sakupljanja ove biljke nastala je zbog njene prekomerne potražnje i nekontrolisanog branja. Poznata po svom gorkom ukusu, lincura nije samo osnova za čuvenu rakiju, već i prirodna apoteka koja pomaže kod niza unutrašnjih oboljenja. Njena lekovitost je tako značajna da se u narodu s pravom smatra "kraljicom lekovitog bilja", kako ističe za medije dr Marko Lj. Nestorović, muzejski savetnik botaničar i herbolog iz Prirodnjačkog muzeja u Beogradu.
Istorijski značaj lincure
Ova biljka ima bogatu istoriju koja seže do ilirskog kralja Gencija, koji je lincuru preporučivao kao lek protiv kuge. Botanički rod lincure nosi njegovo ime i pripada grupi biljaka koje se najčešće sreću u planinama severne umerene klimatske zone.

Shutterstock/Rawpixel.com
U Srbiji je zabeleženo 11 vrsta ovog roda, dok su druge vrste dostupne u Andima Južne Amerike.
Lekovita svojstva i primena
Za izradu lekovitih preparata koristi se isključivo osušeni koren lincure, koji sadrži brojne aktivne materije. Njegov sastav uključuje gorke heterozide, masno ulje, tanine i alkaloide, što ga čini pogodnim za lečenje raznih bolesti.

Shutterstock/kristof lauwers
U narodnoj medicini, preparati od lincure koriste se za lečenje oboljenja želuca, jetre, žuči, kao i za poboljšanje varenja hrane. Iako nije toksična, naglašava se da se lincura treba koristiti pod stručnim nadzorom.
Upotreba u industriji pića
Osim medicinske primene, lincura se koristi i u proizvodnji specifičnih napitaka. Koren ove biljke je ključni sastojak u industriji vina, gorkih alkoholnih pića, likera i rakije koja nosi naziv po njoj. Njena gorčina, iako neprijatna za mnoge, čini je cenjenom sirovinom za aperitive i dižestive širom Evrope.
Zaštita i očuvanje lincure
Nažalost, nekontrolisano branje dovelo je lincuru na rub opstanka. Ova biljka se nalazi na "Crvenoj listi flore Srbije" i zakonski je zaštićena, a njeno sakupljanje i promet strogo se regulišu. Njena prirodna staništa obuhvataju planinske prevoje i stenovite padine Centralne i Južne Evrope, kao i Malu Aziju, a najčešće se sreće na Zlatiboru, Kopaoniku i drugim planinskim predelima.
Prepoznavanje lincure
Lincura je višegodišnja zeljasta biljka koja može živeti i preko 50 godina. Prepoznaje se po svom gorkom ukusu i specifičnim cvetovima koji se pojavljuju od juna do septembra. Ova biljka se razmnožava semenom i vegetativnim putem, a njena lekovita svojstva čine je neprocenjivim delom naše biljne flore. S obzirom na njenu retkost i vrednost, očuvanje lincure postaje sve važnije, kako bi se sačuvala za buduće generacije, piše Blic.
Komentari (0)