Šta se zapravo događa kada zagrejete izgreban tiganj s nelepljivim premazom? Na prvi pogled ogrebotine deluju bezazleno. Hrana se možda još ne lepi, tiganj i dalje "radi posao" i čini se da nema razloga za brigu. Međutim, upravo ta oštećenja predstavljaju tačku na kojoj zaštitni sloj počinje da gubi funkciju i stabilnost.
Kada je nelepljivi premaz nov i neoštećen, smatra se stabilnim za upotrebu u uobičajenim uslovima kuvanja. Problem nastaje onog trenutka kada dođe do ogrebotina, ljuštenja ili promena boje. Tada se narušava integritet površine, a pri visokoj temperaturi može doći do njenog razlaganja. Kod starijih komada posuđa, naročito onih proizvedenih pre 2013, dodatni rizik predstavlja prisustvo hemikalije poznate kao PFOA (perfluorooktanska kiselina), koja se ranije koristila u procesu proizvodnje, prenosi Krstarica.
Zagrevanjem oštećenog tiganja na visoku temperaturu dolazi do oslobađanja isparenja nastalih razgradnjom premaza. U određenim uslovima, posebno pri pregrevanju praznog tiganja, ta isparenja mogu izazvati simptome nalik gripu, stanje koje se u literaturi pominje kao takozvana teflonska groznica. Osim toga, istraživanja ukazuju da oštećene nelepljive površine mogu oslobađati sitne čestice koje dospevaju u hranu tokom pripreme.
Shutterstock/New Africa

Važno je naglasiti da rizik ne potiče od pravilno očuvanog i pravilno korišćenog posuđa, već od onog koje je vidno oštećeno i izloženo visokoj temperaturi. Zbog toga je redovna provera kuhinjskog pribora važan korak u očuvanju bezbednosti.
Postoje jasni znaci koji ukazuju da je vreme za zamenu tiganja:
Ako su ogrebotine duboke i vidljiv je metal ispod premaza, zaštitni sloj više ne obavlja svoju funkciju.
Ukoliko primetite promene u boji, tamne mrlje ili neujednačenu površinu, moguće je da je došlo do hemijske degradacije materijala.
Ako se premaz ljušti i u hrani primećujete sitne crne tačkice, to znači da se delovi površine odvajaju tokom kuvanja.
U takvim situacijama najbezbednije rešenje jeste zamena posuđa. Kao dugotrajne i stabilne alternative često se preporučuju tiganji od livenog gvožđa, nerđajućeg čelika ili kvalitetne keramike. Ovi materijali, uz pravilno održavanje, mogu trajati godinama i ne sadrže klasične nelepljive sintetičke premaze.
Iako je razumljivo da se ljudi vezuju za kuhinjski pribor koji ih je godinama služio, bezbednost i zdravlje treba da imaju prednost. Povremena provera stanja tiganja i blagovremena zamena oštećenog posuđa predstavljaju jednostavan, ali značajan korak ka sigurnijoj pripremi hrane u svakodnevnom životu.
Komentari (0)