Priče o pravim vrednostima

BOKSERSKO ČUDO S JUGA SRBIJE: Sestre Jović ruše sve pred sobom! Svakog dana prelaze 40 kilometara, menjaju šest prevoza, da bi trenirale

Sala u kojoj treniraju je nekadašnja seoska kafana, s gotovo nikakvim grejanjem, iako je napolju debeo minus. Ovde nema izgovora, umora, samo medalje i san da jednog dana budu prve na svetu

Slika Autora
byKatarina Blagović

19.03.2026 12:30

BOKSERSKO ČUDO S JUGA SRBIJE: Sestre Jović ruše sve pred sobom! Svakog dana prelaze 40 kilometara, menjaju šest prevoza, da bi trenirale
Vladimir Lukić

Četrdeset kilometara svakog dana, menjanje šest prevoza i trening u ledenoj improvizovanoj sali u selu Vinarce kod Leskovca - to je svakodnevica tri sestre, koje sanjaju velike bokserske snove. Iz svog sela Vina kreću pešaka ili motorom, pa jedan autobus, pa drugi, pa opet pešaka. Tako i u povratku. Nema izgovora, samo cilj i veliki snovi. 

Vladimir Lukić

Sestre Jović u improvizovanoj sali (nekadašnjoj seoskoj kafani), u kojoj treniraju

Ovo je priča o tri posebne, nezaustavljive sestre Jović - Teodori (15), učenici Srednje turističke škole, Anastasiji (13), učenici sedmog razreda Osnovne škole "Slavko Zlatanović" (selo Miroševce), i Martini (12), učenici šestog razreda Osnovne škole "Slavko Zlatanović", bokserkama koje iznova i iznova dokazuju da su za uspeh presudni upornost i vera, a ne odlični uslovi za treniranje. Pod vođstvom trenera Nenada Pešića iz Bokserskog kluba 300, napravile su prve bokserske korake, zavolele ovaj sport netipičan za žene i počele da skladište medalje. 

Foto: Vladimir Lukić

Projekat "Medijske mreže" Priče o pravim vrednostima

 

Pročitajte još: EVO KAKO DA PRIJAVITE SVOJE HEROJE: Priče o pravim vrednostima - prijave su otvorene!

Vladimir Lukić

Iako im je sala u kojoj treniraju daleko, ne propuštaju nijedan trening

Početak 

Na boks je prva krenula Teodora, pre tri godine, odmah za njom i sestre. 
- Tata je došao na ideju da počnem da treniram boks, dok je mama bila malo protiv. Počela sam s treninzima i kad su videle da mi odlično ide, krenule su i sestre - priča nam Teodora. 
Iako je velika želja postojala kod sve tri, od starta su ih pratili i izazovi, i to svakodnevni, s kojima bi se retko koje dete nosilo. Naime, sestre Jović žive u selu kod Leskovca - Vina i da bi došle na trening, pređu 20 kilometara u jednom pravcu i promene čak tri prevoza. Iscrpan trening i onda isto tako i u povratku - još 20 kilometara i još tri prevoza. U leto deo puta Teodora vozi sestre na malom motoru. 

Vladimir Lukić

Martina Jović sa trenerom Nenadom Pešićem

 

- Treba nam sat da stignemo od kuće do treninga i isto toliko da se vratimo. Prvo idemo motorom, pa autobusom do Leskovca, pa onda opet autobusom... Vozili su nas u početku roditelji, ali onda su počeli da rade u drugoj firmi, pa moramo ovako. Treninge imamo četiri puta nedeljno, traju po sat, a pred takmičenje pojačamo - kaže Teodora. 
Kako izgleda jedan njihov dan. 

Vladimir Lukić

Teodora Jović

 

- Ustajem u pet ujutru da bih otišla do škole, škola mi je u Dubočici, posle škole idem kući, spremam se za trening i krećem ovamo - kaže Teodora i priznaje da je stalno umorna. 
Ništa lakša situacija nije ni kod Anastasije i Martine. 
- Anastasija i ja ustajemo u šest, malo kasnije od Teodore, idemo u školu, a posle škole isto - spremanje za trening i dolazak ovde - kaže Martina. 

Vladimir Lukić

Anastasija Jović sa trenerom Nenadom Pešićem

 

U školi su dobri đaci, sve beleže vrlodobar uspeh, a pomoć roditeljima oko kućnih poslova se podrazumeva. 
- Pospremimo kuću, nahranimo životinje. Imamo svinje, kozice, kokoške - dodaje Teodora. 

Iako im je svakodnevni raspored iscrpljujuć, sestre Jović priznaju da im ništa ne pada teško kada je reč o boksu jer zaista uživaju u njemu. To potvrđuju i brojna odličja. Najbolji plasman - Teodora je 2025. osvojila drugo mesto na državnom prvenstvu (do 55 kilograma), Martina treće mesto na istom tom takmičenju (do 60 kilograma), a Anastasija četvrto (do 50 kilograma). 

Vladimir Lukić

Devojčice obožavaju boks i već su ostvarile zapažene rezultate na brojnim takmičenjima

 

- Teodora i ja imamo po osam medalja, a Martina ima oko pet. Imamo i trofeje - dodaje Anastasija. 
I dok je Teodora odavno raskrstila s tremom kad uđe u ring, Anastasija i Martina priznaju da postoji i to -  trema od mogućeg neuspeha. 

Privatna arhiva

Teodora Jović na jednom od mečeva

 

Planovi i ciljevi

Trenutno su u fazi priprema za državno privenstvo 2026, koje bi trebalo da se održi u aprilu. Kad upoznaju nekog, čudno mu/joj je što su baš boks izabrale za sport i to uglavnom zato jer su devojčice. Priznaju i da niko ne sme da se kači s njima i da im treninzi daju i samoupouzdanje da uvek mogu da se zaštite. 
Ciljevi u budućnosti? Kod sve tri su vezani, pogađate, za boks. 
- Želim da se bavim boksom i da dostignem nivo svetskog šampiona - kaže Teodora, a Anastasija i Martina se nadovezuju uglas: 
- Isto. 
Idol im je bokserka Sara Ćirković. 


Lična karta 

Vladimir Lukić

Teodora Jović

 

Ime: Teodora
Prezime: Jović
Godine: 15
Škola: Srednja turistička škola, prvi razred
sport: Boks
Najbolji plasman: Drugo mesto na Državnom prvenstvu Srbije (do 66 kilograma)

Lična karta 

Vladimir Lukić

Anastasija Jović

 

Ime: Anastasija
Prezime: Jović
Godine: 13
Škola: "Slavko Zlatanović", sedmi razred
sport: Boks
Najbolji plasman: Četvrto mesto na Državnom prvenstvu Srbije (do 50 kilograma), dva puta najbolja bokserka na Kolu lige

Lična karta

Vladimir Lukić

Martina Jović

Ime: Martina
Prezime: Jović
Godine: 12
Škola: Osnovna škola "Slavko Zlatanović", šesti razred 
sport: Boks
Najbolji plasman: Pionirski prvak regiona, treće mesto na Državnom prvenstvu Srbije (do 54 kilograma)

Nenad Pešić, trener sestara Jović: Devojčice su danas uspešnije od dečaka u boksu

Vladimir Lukić

Nenad Pešić, trener sestara Jović

 

Nenad Pešić (38), suosnivač kluba Bokserski klub 300 u Vinarcima kod Leskovca i trener sestara Jović, poručuje da njihovo vreme tek dolazi i da će tek da se čuje za njih, kako u zemlji tako i šire. 

Pešić je zajedno radio s njihovim ocem, bili su kolege, te kad mu je on rekao da ćerke žele nešto da treniraju, on mu je odmah predložio boks jer je već imao uspeha s treniranjem devojčica. 
- Prezadovoljan sam kao trener i što se tiče njihovog odnosa prema klubu, meni kao treneru. Dobra su deca, uzorna, dobri su đaci - kaže Pešić. 

Privatna arhiva

Sestre Jović Martina i Anastasija

 

Naglašava i da je boks specifičan sport, te da je, kao i u drugim borilačkim sportovima, disciplina najvažnija. 

- Kad sam razgovorao s njihovim roditeljima, rekao sam na početku da će im biti teško da menjaju tri prevoza - 20 kilometara u jednom smeru, nije to uopšte naivna stvar. Treniramo po podne, maltene svaki dan, i boks traži kontinuitet, ne može da se dolazi na trening jedanput nedeljno... Mora svaki dan, i po kiši, snegu, boks ne prašta netreniranje... Objasnio sam i devojčicama, rekao sam im da što im je put sve teži i teži, da će im uspeh biti sve draži i draži. Biće ponosne na sebe kada dođu do vrhunca svojih karijera, a ne sumnjamo da će taj momenat doći - kaže Pešić. 

Privatna arhiva

Nenad Pešić i sestre Jović na jednom od takmičenja

 

Pripreme za novu sezonu su počele 12. januara, pod otežanim uslovima. 

- Iako je veliki munus, a nemamo dobro grejanje u klubu, uprkos svemu tome, spremamo se za dva ozbiljna takmičenja - Open Balkan, koji će se održati u Nišu, regionalni skup, a posle nas čeka državno takmičenje u aprilu na Zlatiboru, to je najbitnije takmičenje u godini. Posle tog prvenstva se stiče neka ulaznica za reprezentaciju jer najbolji u kategorijama stiču automatsko pravo da budu član reprezentacije i da predstavljaju zemlju na nekim ozbiljnijim takmičenjima - dodaje Pešić. 

Komentarišući kakva je igra/stil svake od sestara, Pešić navodi da je Teodorina velika prednost što može jako da udari, dok su joj mana, kako se to kaže u boksu, teške noge. 

Vladimir Lukić

Nenad Pešić

 

- Ona gradi taj neki fajterski stil, traži borbu iz blizine, nije taktičar i želi da se pobije prve sekunde. Za razliku od nje, Anastasija je lagana na nogama, lako se kreće, mudro boksuje. Izađe iz borbe nasmejana, kao da je učestovala na igranci, a ne u ringu. Martina, iako najmlađa, najviše sebe daje na treningu i najviše prati boks, prati ko protiv koga boksuje, prati sve domaće boksere. Međutim, na državnom prvenstvu nije bila previše sigurna u sebe, izgubila je polufinalni meč. Njeno vreme tek dolazi, ima mnogo vremena da se izgradi u dobrog borca - analizira njihov trener. 

Pešić kaže i da je imao iskustva s treniranjem devojčica pre sestara Jović i da su devojčice bolji borci. 

- Borbenije su, daju sebe više, razmišljaju više, dok muškarci, čast izuzecima, ne upoređujem sve, ali imam osećaj da me devojčice više slušaju, što je važno dok se uči. I na državnom nivou, u poslednjih pet, šest godina, koliko je počeo da bude zastupljen ženski boks, naše ženske bokserke seniorke su postigle istorijske rezultate. Nama se postavlja sad pitanje da li su budućnost srpskog boksa žene. Postigle su veoma velike rezultate na svetskom nivou, što se nije desilo 20-30 godina da Srbija ima takve rezultate u boksu, ne samo među ženama. To je veliki podstrek za sve naše devojčice - zaključuje Pešić. 

PARTNERI PROJEKTA

Kompanije "Imlek", "Hemofarm" i "Banca Intesa" - prepoznale su značaj inicijative „Priče o pravim vrednostima" kao platforme koja promoviše odgovornost, solidarnost i autentične društvene vrednosti. Njihova podrška potvrđuje posvećenost negovanju vrednosti koje doprinose razvoju zajednice i isticanju pozitivnih primera koji inspirišu.  

Komentari (0)