Iscrpljeni roditelji često se pitaju da li nešto rade pogrešno kada se njihova beba budi nekoliko puta tokom noći. Ipak, učestala buđenja u prvim mesecima života uglavnom su deo normalnog razvoja i ne znače da roditelji stvaraju "loše navike".
Bebin san nije isti kao san odraslih
Bebe ne dolaze na svet sa razvijenim ritmom spavanja koji podrazumeva dugu noćnu pauzu. Njihov nervni sistem i unutrašnji biološki sat tek sazrevaju, zbog čega se san u početku odvija u kraćim intervalima tokom celog dana i noći.
Ciklusi spavanja kod novorođenčadi kraći su nego kod odraslih, pa beba češće prelazi iz dubljeg u lakši san. Upravo tokom tih prelaza može nakratko da se probudi, zaplače ili potraži roditelja, a da to ne znači da postoji neki problem.
Shutterstock/ Nina Buday

Važnu ulogu ima i način na koji se bebin mozak razvija. U prvim mesecima veliki deo sna čini aktivni, odnosno REM san, koji je povezan sa intenzivnim razvojem mozga i lakši je od dubokog sna, pa je samim tim podložniji buđenju.
Tu je i veoma jednostavan razlog za noćna buđenja - bebin stomak je mali, a potrebe za hranom velike. Novorođenčad zato često traže obrok na svaka dva do tri sata, dok se ritam spavanja i budnosti postepeno ne ustali.
Zašto očekujemo da beba prespava celu noć
Savremeni roditelji često imaju utisak da bi "dobra beba" trebalo da spava neprekidno nekoliko sati. Međutim, takvo očekivanje ne odgovara nužno fiziologiji odojčeta, čiji se ritam sna tek razvija.
Pojam "spavanja cele noći" pritom može da zavara. Čak i kada beba ne zaplače, ona može da se kratko probudi između ciklusa sna i ponovo zaspi bez pomoći roditelja. Zbog toga povremena buđenja sama po sebi nisu razlog za zabrinutost.
PROČITAJTE JOŠ: Kada beba prvi put prepozna mamu i tatu? Ovi slatki znaci otkrivaju da zna ko ste
Važno je i da roditelji ne pokušavaju da produže bebin san po svaku cenu. Bezbedno spavanje podrazumeva da beba spava na leđima, na čvrstoj i ravnoj podlozi, bez jastuka, ćebadi i drugih predmeta koji mogu da ugroze disanje.
Kada se san privremeno promeni
Roditelji često primete da se beba koja je neko vreme bolje spavala odjednom ponovo budi mnogo češće. Takve promene mogu da se pojave u periodima intenzivnog razvoja, kada beba usvaja nove veštine poput okretanja, sedenja, puzanja ili hodanja.
Shutterstock/Tatevik Bagdasaryan

Nicanje zuba, glad, promena dnevnog ritma, bolest ili potreba za većom blizinom roditelja takođe mogu privremeno da utiču na san. Zato nije neophodno svaku promenu nazivati "regresijom sna" - san se tokom prve godine prirodno menja i nije uvek linearan.
Kada buđenja mogu da budu znak problema
Većina noćnih buđenja je očekivana, ali nagla promena ponašanja zaslužuje pažnju. Ako se beba budi uz neuobičajeno jak ili uporan plač, teško se umiruje, deluje kao da je nešto boli ili ima druge simptome bolesti, trebalo bi potražiti savet pedijatra.
Roditelji mogu da provere i osnovne stvari poput temperature u prostoriji, pelene, odeće i položaja u kojem beba spava. Ako postoje nedoumice u vezi sa hranjenjem, rastom ili obrascem spavanja, pedijatar može pomoći da se utvrdi da li postoji razlog za dodatnu procenu.
PROČITAJTE JOŠ: Kako obući bebu za spavanje tokom vrelih letnjih noći: Prepoznajte znakove da joj je prevruće
Noćna buđenja moguda budu iscrpljujuća, ali nisu dokaz da roditelji nešto rade pogrešno. Kako bebin mozak i nervni sistem sazrevaju, periodi sna će se postepeno menjati, a potreba za čestim buđenjem uglavnom će se smanjivati, piše Rts.
Komentari (0)