Idealna telesna težina ne ostaje ista tokom čitavog života. Ono što je za telo bilo optimalno u dvadesetim godinama, često nema isto značenje u pedesetim, bez obzira na to što nas zastarele tabele i dalje ubeđuju da postoji jedna univerzalna brojka. Oni koji vode računa o zdravlju znaju da visina jeste važan faktor, ali da godine, telesna građa, metabolizam i način života imaju jednako značajnu ulogu u određivanju onoga što je za organizam zaista zdravo. Upravo zato bi trebalo odustati od rigidnih cifara i shvatiti da postoji precizniji način da sagledate gde se vaše telo trenutno nalazi.
Kada se govori o takozvanoj idealnoj težini, najčešće se koriste tri metode koje služe kao orijentir. Prva i najpoznatija je BMI, odnosno indeks telesne mase, koji se dobija kada se telesna težina izražena u kilogramima podeli sa kvadratom visine izražene u metrima. Zatim sledi Broca formula, jednostavan proračun u kome se od visine u centimetrima oduzima 100 za muškarce, odnosno 105 za žene. Treći pristup predstavljaju Waaler tabele, koje u obzir uzimaju ne samo visinu, već i godine života, kao i tip telesne građe.
Iako ove metode mogu biti korisne kao smernice, nutricionistkinja dr Marija Petrović ističe da brojke same po sebi ne mogu dati potpunu sliku.
- Zdrava telesna težina ne zavisi isključivo od kilograma i visine. U obzir se moraju uzeti krvna slika, brzina metabolizma, hormonski status i nivo fizičke aktivnosti - naglašava ona.

freepik
Upravo zato je važno razumeti šta ove računice zaista znače i kako ih pravilno tumačiti.
BMI se najčešće koristi kao brza i laka orijentacija. Formula je jednostavna: telesna težina u kilogramima deli se kvadratom visine u metrima. Na primer, osoba visoka 170 centimetara i teška 65 kilograma ima BMI od 22,5. Prema standardnoj podeli, vrednosti ispod 18,5 ukazuju na pothranjenost, raspon od 18,5 do 24,9 smatra se normalnom telesnom težinom, vrednosti od 25 do 29,9 označavaju prekomernu težinu, dok se sve iznad 30 svrstava u kategoriju gojaznosti. Ipak, važno je napomenuti da ovaj indeks ne pravi razliku između mišićne i masne mase, pa sportisti i fizički aktivne osobe često imaju viši BMI iako nemaju višak masnog tkiva.

shutterstock.com/Lee Charlie/Stock-Asso
Broca formula nudi znatno jednostavniji i brži proračun. Kod muškaraca se od visine u centimetrima oduzima 100, dok se kod žena oduzima 105. Tako, muškarac visok 180 centimetara prema ovoj formuli ima "idealnu" težinu od 80 kilograma, dok bi za ženu visoku 165 centimetara optimalna težina iznosila 60 kilograma. Međutim, ovaj metod ne uzima u obzir starost, tip građe niti mišićnu masu, zbog čega može dati prilično grubu procenu.
Najdetaljniji i najrealniji pristup nude Waaler tabele, jer polaze od činjenice da se telo menja s godinama i da ne postoji ista idealna težina za sve. Ovaj metod razlikuje sitnu, srednju i krupnu građu, kao i starosnu dob. Tako, za osobu visoku 170 centimetara u pedesetim godinama, preporučene vrednosti kreću se od 58 do 64 kilograma za sitnu građu, od 63 do 69 kilograma za srednju, dok se za krupnu građu smatra prihvatljivim raspon od 68 do 75 kilograma.
Da biste ove metode koristili na pametan način, najbolje je da ih ne posmatrate izolovano. BMI može poslužiti kao početna tačka, Broca formula kao brza procena, dok Waaler tabele pružaju širi i detaljniji uvid. Ipak, nijedna računica ne može zameniti savet lekara ili nutricioniste, posebno ako razmišljate o promeni telesne težine ili načina ishrane.
Na kraju, važno je zapamtiti da idealna težina nije samo matematička vrednost. Ona predstavlja ravnotežu između zdravlja, funkcionalnosti i opšteg osećaja dobrobiti. Bez obzira na to da li koristite BMI, Broca formulu ili Waaler tabele, ove metode treba posmatrati kroz prizmu sopstvenog tela i životnih okolnosti. Prava računica bez greške postoji samo onda kada se računa u saradnji sa telom, a ne protiv njega.
Komentari (0)